Stav Koalicije za zaštitu rijeka BiH o Nacrtu privremene odluke o zaštiti izvorišta vode za piće “Sarajevsko polje” o kojem bi Skupština Kantona Sarajevo trebala glasati na sjednici 18. aprila:
NACRT JE NEPRIHVATLJIV!
Skupština mora odbiti Nacrt i izdati nalog nadležnima da u roku od godinu dana dopune elaborat o vodozaštitnoj zoni. Na osnovu tog elaborata institucije moraju sačiniti novu Odluku kojom će se očuvati postojeća zona, a obuhvat strožije zaštite proširiti i na dodatna područja vodozaštitne zone trenutno ugrožena masovnom komercijalnom bespravnom gradnjom.
Predloženi Nacrt, ukoliko se usvoji i postane nova Odluka, smanjuje vodozaštitnu zonu za dvije trećine i vodi uništenju izvorišta pitke vode za stanovništvo Sarajeva.
Ukoliko zastupnici Skupštine izglasaju ovaj Nacrt, te dvije trećine će umjesto pod dosadašnjom, bar formalnom strogom zaštitom biti pod praktično nikakvom zaštitom.
Ukoliko zastupnici Skupštine izglasaju ovaj Nacrt, zona u blizini naših izvorišta postaje građevinski plac za 66 ‘tibri’ i njihovih kanalizacija. I ne samo ‘tibre’: nad našom vodom za piće mogu se graditi, i raditi, benzinske pumpe postrojenja za tretman životinjskog otpada, pogoni metalne industrije i industrije papira i celuloze, pogoni za skladištenje i deponovanje šljake i pepela, termoelektrane. Deponije opasnog otpada u slivu Željeznice. Benzinske pumpe na Igmanu i Bjelašnici.
Ograničenja? Jedino ograničenje biće profitabilnost. Jedini kriterij - poslovni interesi biznis-klanova bliskih vladajućoj eliti Kantona.
Nema nikakve sumnje da je novu odluku o vodozaštitnoj zoni neophodno donijeti što prije - odluka kasni 20 godina. A toliko i traje ubrzano smanjivanje vodozaštitne zone i ugrožavanje sarajevske pitke vode uprkos propisima.
Samo što ovaj Nacrt nije odluka koja nam je potrebna.
Ulazni Elaborat i sam Nacrt su toliko manjkavi i problematični u namjeri i sadržaju da ih ne može popraviti nikakva javna rasprava, a naročito ne onakva kakve se obično sprovode u Kantonu Sarajevo - kao puka neobavezujuća proceduralna formalnost. Stoga Nacrt mora biti odbačen i ponovo valjano urađen kako smo na početku ovog saopštenja i sugerisali.
Svaki kantonalni zastupnik koji podigne ruku za ovaj Nacrt lično, vlastitim imenom i prezimenom, potpisuje uništenje sarajevske vode.
Svaki kantonalni zastupnik koji podigne ruku za ovaj Nacrt lično osuđuje stanovništvo sarajevske kotline na zagađenu, pa i otrovanu vodu za piće i to čini u doba planetarne okolišne krize usljed koje će mnogi ljudi širom svijeta vapiti za pitkom vodom.
Stranačka pripadnost nije i neće biti opravdanje za ugrožavanja opstanka ljudi na ovim prostorima.
DODATNE INFORMACIJE:
Ključna razlika između sadašnjeg stanja i novog Nacrta jest da se preko 200 hektara zemljišta (više od 20% nekadašnje tzv. uže, prve i druge vodozaštitne zone gdje je nova stambena gradnja bila strogo zabranjena) prebacuje u treću ili četvrtu vodozaštitnu zonu - gdje je gradnja dozvoljena. I to ne samo stambena gradnja - biće dozvoljena i gradnja najrazličitijih poslovnih objekata i industrijskih pogona, uključujući i opasne zagađivače.
PITANJA koja Vlada Kantona Sarajevo kao predlagač Nacrta svjesno i namjerno ostavlja bez odgovora:
- Zašto izmjena Odluke nije išla u smjeru poboljšanja zaštite vode na svim crnim tačkama slivnog područja (Igman, Babin Do, Prečko polje, HIFA Oil aerodrom itd.)?
- Zašto nije formirana vodozaštitna zona i oko ponora u Babinom Dolu, za koji je testiranjem utvrđeno da ima direktnu vezu sa Hrasničkim vrelom iz kojeg se za sarajevski Vodovod uzima 50 l/s u sekundi?
- U Elaboratu zaštite izvorišta vode za piće Sarajevsko polje su navedeni rezultati testa prema kojem voda putuje svega 13 dana od Babinog dola do Hrasničkog vrela iz kojeg se za sarajevski Vodovod uzima i do 50 l/s u sekundi. U Elaboratu se navodi i direktna veza ovog prostora sa izvorištem Vrelo Bosne.
Zašto i pored toga, područje Babinog Dola na Bjelašnici nije označeno kao vodozaštitna zona sa strožijjom zaštitom, nego je označeno kao IV vodozaštitna zona, gdje je dopuštena gradnja svega i svačega? - Zašto je uspostavljanje II i III vodozaštitne zone za Hrasničko vrelo ostavljeno za daleku budućnost?
- Da li je i kako građevinski lobi utjecao na očito svjesnu odluku učesnika u cijelom procesu izrade ovog Nacrta odluke da Hrasničko vrelo ostaje skoro pa potpuno nezaštićeno ovom Odlukom?
- Zašto je za potrebe izrade Elaborata zaštite izvorišta urađen samo jedan test brzine toka vode u kraškom podzemlju Igmana i Bjelašnice, iako se zna da je brzina protoka podzemne vode ključni parametar za određivanje granica vodozaštitnih zona izvorišta na Igmanu i Bjelašnici?
- Zašto u Elaboratu zaštite izvorišta nisu detaljno precizirane standardne ili dodatne mjere zaštite za dozvoljene aktivnosti u vodozaštitnim zonama na način definisan u članu 10, stav (4) federalnog Pravilnika o načinu utvrđivanja uslova za određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta vode za javno vodosnadbjevanje stanovništva?
- Zašto kao granica IV vodozaštitne zone u Nacrtu nije uzeta hidrogeološka granica sliva izvorišta, na način definisan članom 6. federalnog Pravilnika što je glavni razlog za drastično smanjenje ukupne površine vodozaštitne zone?
- Zašto je promijenjena vodozaštitna zona za područje P1 veličine 165,57 hektara sa II na III vodozaštitnu zonu u odnosu na verziju Nacrta odluke iz maja 2018. čime se područje P1 otvorilo za stambenu gradnju?
- Nakon što je već posao izrade Elaborata zaštite izvorišta dat kompaniji u privatnom vlasništvu, zašto je i pored obilja izvanrednih kadrova javnog univerziteta, revizija Elaborata dodijeljena kompaniji u privatnom vlasništvu?
- Zašto je, kao jedan od ulaznih dokumenata za izradu Elaborata zaštite izvorišta korištena i “Studija o mogućnosti korištenja rezidencijalnog prostora u II zaštitnoj zoni”, koju je uradio sada nepostojeći Earth Science Institute Sarajevo, kada je u postojećoj II vodozaštitnoj zoni ZABRANJENA svaka izgradnja novog “rezidencijalnog prostora”?
Na koncu, kako se uopće mogla desiti ovakva odluka?
Ovaj Nacrt odluke sačinjen je na osnovu Federalnog pravilnika čije su pojedine odredbe očito napravljene kako bi se SMANJILE VODOZAŠTITNE ZONE i tako ispunile želje građevinskog lobija.
Federalni Pravilnik o uslovima za određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta vode za javno vodosnabdijevanje stanovništva („Službene novine FBiH”, broj 88/12) propisuje vodozaštitne zone nekoliko puta manje od onih propisanih prethodnim Pravilnikom, iz 2002. godine, te onih u zemljama regiona i Evropske unije.
Takva izmjena se nije temeljila ni na kakvim kredibilnim naučnim saznanjima o vremenu zadržavanja štetnih materija u vodama podzemnih rezervoara iz kojih se crpi voda za piće.
Sam Pravilnik treba hitno promijeniti, što nevladine organizacije traže još od 2016. godine.
No i pored ozbiljnih manjkavosti, član 5. stav (4) Pravilnika daje mogućnost izrađivaču Elaborata i kantonalnoj komisiji da propišu znatno oštrije zabrane i ograničenja na brojnim područjima na kojima se sada ili već izvode ili planiraju aktivnosti koje bi mogle značajno ugroziti izvorišta vode, što je komisija za ovaj Nacrt iskoristila tek veoma malim dijelom (područja P1, P2, P3, P4 u Odluci).
Potpisnici
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|