Ovaj tekst akademika dr. Midhata Uščuplića, o šteti koju živom svijetu nastaje gradnjom male hidroelektrana, pisan je daleke 2006. godine, ali je još uvijek je itekako aktuelan. 
Četrnaest godina poslije, institucionalna zaštita naših rijeka nije ništa bolja, rijeke brane samo ljudi koje žive pored njih. 
Tekst je objavljen u časopisu "Fondeko svijet", tokom zime 2007.

ISTINA O MALIM HIDROELEKTRANAMA

NOVA PRIJETNJA STABILNOSTI ŠUMSKIH EKOSISTEMA

U nastavku prenosimo tekst iz publikacije Fondeko, profesora Dr. Midhat Usčuplić, člana ANUBiH uz dodatak fotografija Roberta Oroza.

U težnji da se proizvede što više energije u Bosni i Hercegovini se koriste vodni resursi šumskih ekosistema na kojim se grade mini hidroelektrane. Da li će nekontrolisano korištenje šumskih vodnih potencijala uticati na stabilnost ekosistema teško je anticipirati, ali neka zapažanja upućuju na takve prijetnje. Radi uvida u način korištenja voda šumskih potoka za potrebe proizvodnje energije i potencijalno mogućeg negativnog efekta na stabilnost šumskih ekosistema, izvršen je tokom sušnog ljeta 2007. godine pregled nekih mini hidroelektrana na području Srednjebosanskog kantona.

Na osnovu ovog pregleda daju se zapažanja koja mogu biti korisna onima koji daju okolinske dozvole za izgradnju ovih objekata, preduzećima šumarstva koja gospodare šumama ovih područja i vlasnicima mini hidroelektrana.

Analizirani su slijedeći objekti mini hidroelektrana:

1. Gornji Vakuf/Uskoplje, rijeka Vrbas i pritoke Kozica i Desna na južnim padinama Vranice: - Hidroakumulacija «Sastavci» na izvorištu rijeke Vrbas; - Hidroakumulacija «Sikirički potok» ispred ušča u Vrbas; - Hidroakumulacija «Dub potok» na potoku Desna, pritoci Vrbasa; - Hidroakumulacija «Dubrava» na potoku Kozica, pritoci Vrbasa, koja još nije završena.

2. Fojnica, sjeverne padine Vranice na šumskim potocima lašvanske Kozice (pritoka Lašve), Jezernice (ističe iz Prokoškog jezera) i Borovnice (pritoka Jezernice). - Objekti «Majdan» i «Botun» na potoku lašvanske Kozice; - Objekti «Jezernica» i «Mujakovići» na Jezernici; - Objekat «Pogledala» na šumskom potoku Borovnica, pritoci Jezernice.

3. Mehorić, podnožje Vlašića, na potoku Kozica i rijeci Bila: - Objekat «Podkozica», na potoku vlašičke Kozice, još nema izgrađenu branu; - Objekat «Poljanica 1» na rijeci Bila, još nema izgrađenu branu; - Objekat «Poljanica 2» u pripremi. Zapažanja u vezi sa ovim objektima su slijedeća: - neke hidrocentrale su uvažavale postojeće klimatske uvjete i slab ljetni protok vode te nisu bile u funkciji (objekti «Botun», «Majdan», «Jezernica» i «Mujakovići»; - neki objekti su bili u funkciji i pored nedovoljne količine vode u sušnom periodu, čime je bio prekinut kontinuitet vodotoka i narušen njihov biodiverzitet. (Objekti: «Sastavci» na izvorištu Vrbasa; «Dub potok» na potoku Desna, pritoci Vrbasa; «Sikirički potok» pred ušćem u Vrbas; «Pogledala» na potoku Borovnica, pritoci Jezernice).

Na ovaj način biološki minimum protoka vode iza brana (iako precizno nedefiniran) nije poštovan; - u nekim primjerima vodotoci se obnavljaju na različitim razdaljinama iza brana, zavisno od broja pritoka drugih voda, ali ima i vodotoka bez pritoka (naprimjer, vodotok rijeke Bile).

Zakonom zaštićeni vodopadi i kaskade na lašvanskoj Kozici iznad kojih je izgrađena mini brana

UGROŽENA ZAJEDNICA

- neke hidroakumulacije su izgrađe ne na izvorištima šumskih potoka («Sastavci» na izvorištu Vrbasa), što otvara potrebu legislativnog ograničenja izgradnje ovih objekata uzvodno, jer će oni, nema sumnje, negativno uticati na sve komponente šumskih ekosistema. Na ovoj mini brani grade se dodatni cjevovodi radi prikupljanja novih količina vode za hidroakumulaciju iz okolnih vrela pitke vode u šumi, protivno projektnoj dokumentaciji.

Na ovaj način ugrožava se režim voda unutar šumskih zajednica, život divljači i drugih organizama, odnosno biodiverzitet i stabilnost ekosistema u cjelini. Napominje se da se šume u kojima postoje izvorišta vode tretiraju kao šume visoke zaštitne vrijednosti i u njima se izvode posebne gospodarske mjere radi zaštite ovih vrijednosti.

Voda jeste obnovljiv prirodni resurs, ali ga generiraju šume;

 - pri izboru lokacija za izgradnju hidroakumulacija vodilo se isključivo računa o što većem zahvatu vode, pa su brane izgrađivane na sastavcima (ušću) potoka. Da se vodilo računa o zaštiti biodiverziteta i stabilnosti ekosistema brane bi se locirale prije ušća drugog potoka čime bi se održao kontinuitet vodotoka i tako, vjerovatno, i biološki minimum. Razumljivo je da bi ovakvim pristupom snaga elektrane bila manja, ali bi tada proizvodnja struje mogla biti kontinuirana tokom cijele godine;

- neke hidroakumulacije i postrojenja za proizvodnju struje se grade na istim lokacijama tako da se formira niz «vezanih» objekata, čime se protok vode reducira, ili čak i prekida na većoj dužini vodotoka;

 - na nekim lokalitetima objekti za proizvodnju struje su već izgrađeni, ili su u izgradnji (naprimjer, objekat «Podkozica» u blizini Mehorića, odnosno drugi objekat «Pogledala» na Borovnici, u blizini Fojnice), dok gradnja pratećih hidroakumulacija očekuje okolišnu dozvolu.

Na ovaj način investitori ovih objekata dobijaju na vremenu i pokazuju da je okolinska dozvola formalno pitanje i da ne može zaustaviti gradnju njihovih objekata;

 - neke hidroakumulacije se grade u blizini zaštite vrijednih hidrogeoloških fenomena (vodopada, vodenih kaskada i slapova), a neke i iznad ovih objekata. Nažalost, zabilježen je i primjer izgradnje mini brane iznad zakonom zaštićenog vodopada (vodopadi na lašvanskoj Kozici, pored Crvenih stijena);

- monitoring korištenja voda i zaštite biodiverziteta nije sistemski riješen i prepušten je lokalnoj upravi. Nema podataka o tome ko je nadležan za monitoring, kada i kako se vrši i kako se finansira;

 - na nekim lokalitetima, pri izboru lokacija za brane, nisu uvažavane ni prijetnje od prirodnih nepogoda. Tako je objekt «Jezernica» na Jezernici ispod Prokoškog jezera izgrađen neposredno uz lavinu, a samo je sticaj okolnosti poštedio ovaj objekt u zimu 2004./2005. godine (vjerovatno nedovoljna količina snijega);

                                                                      Objekat «Sastavci» na izvorištu Vrbasa ostavlja bezvodno korito

SUDBINA VRBASA

 - primjer brane objekta «Botun» na ušću potoka Vladićka rijeka u lašvansku Kozicu (pored Fojnice) pokazuje da se nije vodilo računa o karakteru potoka Vladićka rijeka (vodotok je bujični) koja je zatrpala hidroakumulaciju. Čišćenje hidroakumulacije koje će investitor izvoditi uzrokovaće dodatne troškove, ali su takve mjere jednokratne i ponavljaće se. Da se o ovome vodilo računa bile bi zadovoljene i ekološka komponenta (protok vode iza brane) i potrebe investitora da kontinuirano proizvodi energiju.

Biološki minimum. Ovaj pojam nije defi nisan i sa njim je moguća špekulacija. U pravilu on podrazumijeva količinu vode koja omogućava zaštitu i održiv razvoj živog svijeta vodotoka, iako se provlači i ideja procentualne jedinične mjere za vodu koju se mora zadržati u vodotoku, što je svakako pogrešno i što bi omogućilo brojne zloupotrebe. Za određivanje biološkog minimuma neophodno je prethodno utvrditi polazno – «nulto» - stanje, što podrazumijeva angažovanje stručnjaka specijalista.

 Ovo je naročito značajno za one objekte koji su zakonom zaštićeni. Dakle, nije dovoljno paušalno odrediti minimalnu količinu vode u protoku (naprimjer, litara/sekundi) kao biološki minimum, jer to zavisi o biodiverzitetu određenog vodotoka. Tako, naprimjer, na staništima pritoka Vrbasa žive neke ugrožene vrste riba kao što su mladica (Hucho hucho), potočna pastrmka (Salmo trutta m.fario), lipljen (Thymallus thymallus) i mnogi drugi organizmi, prema kojim bi trebalo odrediti minimum vode u vodotoku koji bi bio dovoljan za život ovih organizama.

Obaveze koje proizilaze iz Konvencije UN o zaštiti biodiverziteta (Rio de Janeiro, 1992.) se ne poštuju, iako su zemlje potpisnice obavezne da sva svoja dokumenta koja su u vezi sa ovom materijom usklade sa tom konvencijom. Neke mini hidroakumulacije direktno krše naše obaveze prema zaštiti biodiverziteta (sve mini hidroelektrane koje rade tokom sušnog perioda i malog protoka vode i one koje su prekinule vodotok potoka izgradnjom brana ispod ušća odgovarajuće pritoke). Interesantno je napomenuti da su neki izgrađeni objekti u suprotnosti i prema našoj legislativi (Zakon o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o šumama, Zakon o vodama, Zakon o zaštiti voda, Strategija zaštite okoliša i dr.).

 Treba istaći i sistemski neregulirano pitanje nadoknade za promjenu namjene šumskog zemljišta izgradnjom trasa za cjevovode (gubitak drvne mase u dugom produkcionom periodu, destabilizacija šumskih ekosistema zbog prijetnji spiranja tla i erozije, prijetnje od vjetroizvala i snjegoizvala, uticaj šume na globalno zagrijavanje, tj. potrošnju ugljendioksida - gasa koji participira u stvaranju efekta «staklene bašte» i dr.).

Sugerira se:

 - Da investitori obezbijede naučnu osnovu za ocjenu ugroženosti ekosistema, što bi moglo biti osnov za administrativno dobijanje okolinske dozvole. Ograničenja su svakako legislativno utvrđena i treba ih primijeniti u svakom slučaju;

- Da ne treba dozvoliti izgradnju hidroakumulacija u blizini vodopada, slapova, kaskada, kanjona itd., a pogotovo ne iznad ovih objekata, jer se tako narušava ne samo funkcionalna nego i njihova estetska vrijednost;

 - Da se ne daje okolinska dozvola za izgradnju mini hidroenergetskih objekata ako se vode rijeka i potoka koriste za potrebe građana (snabdijevanje pitkom vodom naselja ili poljoprivrednih i kulturnih dobara);

- Da se mini brane planiraju prije ušća neke pritoke koja u sušnom periodu može osigurati dovoljnu količinu vode da nizvodno zaštiti postojeći biodiverzitet. Mišljenje o ovome trebalo bi da daju stručnjaci specijalisti;

- Monitorning je osnov funkcionalnosti svakog ekosistema što podrazumijeva sistemsku regulaciju ovog pitanja i sistematsku kontrolu načina korištenja ovih objekata od strane stručno kvalificiranih subjekata.